Participe
Passé
- branloté [morphalou2] (masculin singulier)
- branlotée [morphalou2] (féminin singulier)
- branlotés [morphalou2] (masculin pluriel)
- branlotées [morphalou2] (féminin pluriel)
Impératif
Présent
- branlote [morphalou2]
- branlotons [morphalou2]
- branlotez [morphalou2]
Subjonctif
Présent
- que je branlote [morphalou2]
- que tu branlotes [morphalou2]
- qu'il branlote [morphalou2]
- que nous branlotions [morphalou2]
- que vous branlotiez [morphalou2]
- qu'ils branlotent [morphalou2]
Imparfait
- que je branlotasse [morphalou2]
- que tu branlotasses [morphalou2]
- qu'il branlotât [morphalou2]
- que nous branlotassions [morphalou2]
- que vous branlotassiez [morphalou2]
- qu'ils branlotassent [morphalou2]
Indicatif
Présent
- je branlote [morphalou2]
- tu branlotes [morphalou2]
- il branlote [morphalou2]
- nous branlotons [morphalou2]
- vous branlotez [morphalou2]
- ils branlotent [morphalou2]
Imparfait
- je branlotais [morphalou2]
- tu branlotais [morphalou2]
- il branlotait [morphalou2]
- nous branlotions [morphalou2]
- vous branlotiez [morphalou2]
- ils branlotaient [morphalou2]
Passé simple
- je branlotai [morphalou2]
- tu branlotas [morphalou2]
- il branlota [morphalou2]
- nous branlotâmes [morphalou2]
- vous branlotâtes [morphalou2]
- ils branlotèrent [morphalou2]
Futur simple
- je branloterai [morphalou2]
- tu branloteras [morphalou2]
- il branlotera [morphalou2]
- nous branloterons [morphalou2]
- vous branloterez [morphalou2]
- ils branloteront [morphalou2]
Conditionnel
Présent
- je branloterais [morphalou2]
- tu branloterais [morphalou2]
- il branloterait [morphalou2]
- nous branloterions [morphalou2]
- vous branloteriez [morphalou2]
- ils branloteraient [morphalou2]